Četiri godine proba, puknutih likova, bizarnih i ludih situacija, sviranja po svakakvim rupama i klubovima, više riganja nego sviranja, a u glavi uvijek ona ista ideja vodilja "postati veliki punk rock bend" nad kojim će se zgražavati svi koji nisu u tom điru, krenuvši od rodbine i roditelja preko cjelokupne javnosti. Kako godine idu, čovjek shvati neke stvari. Shvati da od onog epiteta "veliki punk rock" ostane samo bend. Ali u tom periodu desi ti se masu lijepih i nezaboravnih stvari, tako da sama pomisao na prestanak poprima jedan bljutav osjećaj prema okolini i sistemu u kojem živimo. To s vremenom postane borba protiv samog sebe. Zbog toga čovjek treba manifestirati svojih ruku djelo u nekom konkretnom obliku. Nažalost, ali to je tako. Mi smo odlučili naše ideje, strahove, neuroze, pivo, rakiju i duvku kroz ovih četiri godine uobličiti putem cd-a iliti kazete da bi smirili nas same, a vas pripremili za koncerte, jer svirka bez dobre feste je tapija od svirke. To je naš prvijenac, naša bronca. To daje poticaja za još koju godinicu i biti će tito's bojs-a, dok imamo snage za skakanje i divljanje, korektno i pošteno. Suvišno bi bilo stvarati neki lažni kult, o tome tko je počeo, kako i zašto. Počelo se kao i svi drugi: punk, žene, alkohol, pula, monte paradiso, ostali. To je bio osnovni poticaj. Sve drugo je akcija-reakcija. Mogu reći da za uvjete u kojima klubovi vegetiraju danas, svirali smo i previse (oko 40 koncerata u zadnje dvije godine, što ispada u prosjeku oko dvije svirke mjesečno) jer je sve manje volje za organiziranjem. Ljudi postaju biljke.

Nešto o članovima

U početku su bili Umberto (bubanj), Robertino (bas), Zoki (gitara), Neno (glas). E, onda je Umberto našao pičku i upisao faks u Metropoli i rekao da neće biti problema. I nije ih bilo, za njega, ali za nas je, jer smo ovisili o njemu. U međuvremenu nam se pridružio Toni na drugoj gitari. Održali smo par koncerata i onda je Umberto definitivno shvatio koje su mu životne privilegije. Trebao nam je novi bubnjar. To je bilo vrijeme pauze. Robertino je predložio da prijeđe na bubanj, pošto mu je to bio matični instrument, a i svirao ga je u jednom grunge bendu. I sve došlo na svoje. Na basu se stvorio Njapo, Robijev prijatelj i udri. Sviralo se i sviralo, pozitivne reakcije sa svih strana, a onda je Toni otišao u vojsku, a mi smo prilagodili aranžmane za jednu gitaru. Tako smo odlučili i nastaviti. Toni i Umberto su i dalje članovi benda iako aktivno ne sudjeluju u njemu.

Nešto o Tubaku

Čovjek je sa nama od početka, naš mentor, spiritualni savjetnik, producent, tonac, roadie, dizajner, podrška, informatički freak, fotograf. Uglavnom, multimedija od čovjeka. Ja ne znam odakle mu tolika volonterska volja i snaga. Svaka ti dala, i malog Tubaka rodila!!! Ako želite nešto više saznati o njemu i o njegovom radu potražite ga na:

http://www.shempjo.com

Nešto o ostalima

Hm, ostalih ima toliko mnogo, od slovenaca, hrvata, srba, talijana, trdih istrijana pa sve do breka, pantigana i sličnih. Naša publika odnosno vjerni pratioci su jedna ogromna sila pod zajedničkim nazivnikom “junajtid fans of titos bojs” koje pozdravljamo i poručujemo NIKAD!

Ajmo, ugasi pogon!

top